Author Archives: admin

Thailand- One night in Bangkok

Category : priča


Thailand. A long desired and planned destination. After months long preparations, reading of various forums, consultations with the travelers who experienced the Thailand tour, we are ready. The Croats are having their Christmas lunch and we are boarding the flight to Bangkok. The best Christmas ever! After 14 hours of flight via Doha, we arrive from Croatian -10 °C into Thai +35 °C.

It wasn’t a one night in Bangkok but a two-week tour Bangkok – Chiang Mai – Krabi. There are two of us along with his friend and my friend on the journey.

The arrival into the urban jungle of spaceship skyscrapers in a city of nine million souls leaves us breathless. The eyes wide open are not enough to soak up all the city has to offer. We want to see it all at once.


The time zone difference and all the warnings and advices in relation with going to the third world country rumble in our heads: food poisoning, thefts, frauds, strict laws, be careful not to insult the royal family, ladyboys…… Hey, slow down a minute…. Bangkok just wants to meet us, lets relax.

The first impressions from Bangkok streets: traffic chaos, crossing the street on green light is a mission, lots of cars, buses, mopeds, tuk-tuks, subway, above ground skytrain and wires – lots of wires on the poles. What they all connect, we didn’t manage to find out. But we found out why Jo Nesbo named his book Cockroaches. They are everywhere, but with a good balance you wont step on them. The streets are dirty…. ok, they are as well dirty where we come from, but in a different way. This chaos entertains us, we quickly adapted and approved this city’s friend request.

At first we were careful when eating in restaurants, but it wasn’t long before we let go and indulged in street delicacies, masterfully prepared in improvised kitchens on moto-trailers along the street. And no, we did not get poisoned and we did not have any digestive disorders. In fact, the street food was way more delicious. And the best of all was fruit and squeezed fruit juices. We finally found out how bananas, pineapple and mango actually taste like. We also tried durian, a yellow fruit with a scent of smelly socks, but edible. After a week of vitamin shots our hair was ready for Loreal’s commercials, and our nails were like covered with colorless nail polish. Wow, Thailand has a positive effect on us.


Of landmarks, we went to see Wat Arun and Wat Pho. They are the Buddhist temples located on the bank of Chiao Phraya river. The simplest way to get to them is by boat. There are plenty of tourist boats, but we picked some sort of a ferry which locals take to go across, for just a few bahts. To enter the temples, you need proper clothes which cover your shoulders and knees, and at the entry taking your shoes off is required. The most impressive lying Buddha is 46 meters long and 15 meters high. They say it is made entirely out of gold. We took a stroll through the gardens surrounding the temples shrouded in some kind of a zen atmosphere, watching the monks in their orange robes pass by. The bonsai trees, decorated statues, statues of Buddha at every step and lots of cats and dogs wandering around. It is interesting how people there aren’t noisy and loud as in some other tourist locations in the world. The city is full of posters: “Respect Buddha! The Buddha is not for decoration.” Seeing that, the retail store Kik back home, with their Buddha statuettes for 29.99 HRK immediately comes to mind. I wondered what would such a statuette, put beside the TV, mean to average Croat? Nothing. He would have imagined himself as having a taste for interior design.

There is also a Royal palace nearby, in which we didn’t go since we weren’t having proper clothes. It was just a couple of months after the king has died so the entrance to the palace was allowed only if you were wearing all black.

Having hired the tuk-tuk driver after a short bargaining, we went to the Khao San Road. Bargaining with taxi drivers in Thailand is a must or else you will end up paying your drive several times more. They will always first offer you the highest price with a remark “good price for you, my friend”. They see tourists as walking bags of bahts. Of course, you have to be reasonable and not underestimate them. Very quickly they accept the 50% discount. Since there were four of us, we shared all the transfers and it was really cheap.



The Khao San is the most famous street in Bangkok, full of restaurants, bars, souvenir shops, street vendors, massage salons…. a summary of the city in one place. There is no way you can capture it all with your view. It is full of tourists from all around the world. You walk, look around, soak up the magic of Bangkok. The music from the bars is interrupted by occasional massage salon offers: “Massaaaaaaaaage?”. It sounds very funny when you say it out loud.

We treated ourselves with the coconut, in fact with the coconut milk from the fresh coconut. We expected something ultra-tasty with the scent of mom’s cookies, but it wasn’t like that. It doesn’t have any special taste but is also not bad. Not being able to resist the attractive offer of fried bugs and worms, led with the thought “when if not now”, we treated ourselves with some worms. It was the lesser evil between grasshoppers, scorpions and tarantulas. If you don’t think about what you are eating, it feels like you are eating flips snack.

The most elegant transportation in the city is skytrain (BTS), something like above ground train. It is fast, clean and a bit over air conditioned. What impressed us while waiting for the skytrain is the way people wait for it at the station. Everyone respects the yellow line and stand in line one behind the other and no one enters before everyone exits the train. We who are used to the Balkan style elbowing, as if boarding the train means life or death, just looked at ourselves discreetly and obediently stepped into the line so that the Thais think that we too are from a civilized world. After exiting the train, you can immediately proceed into one of the space ship shopping centers. Most of the time we avoided them because they are fabulously expensive. Bangkok rightly wears the name the New York of the east.

The food in the City of angels is diverse, mostly Asian. Like in all great cities you can find something for everyone. We mostly ate pad thai, papaya salad, soups, fish and seafood. The soups are a hit, especially Tom Yum with green curry, shrimps, plenty of vegetables and ginger. And it is very spicy. When you order a meal in Thailand, make sure you point out the degree of spiciness or else you wont be able to eat it. The non-spicy meal for them is still spicy.

For the warm and humid Thai evenings, a good beer comes in handy. The beer offered is mostly Chang, Leo, Tiger and Singha. They are somewhat milder than European but it is good so that we don’t go through The Hangover.

Bangkok is a huge city and it is impossible to see it all. It’s like when you go to Louvre, Paris and you must decide what to see. To us, it was a base for a journey north, to Chiang Mai.

Istanbulska putositnica

Category : foto priča , zanimljivosti

Balik ekmek ili riblji sendvič

Ovo je najbolja brza hrana koju smo jeli na putovanjima. Sendvič se sastoji od peciva s vrućom grilanom ribom i povrćem po želji. Cijena ove poslastice je od 5 do 10 lira. Lokacija: Istanbul, Galata most




TIPS AND TRICKS za Sankt-Peterburg




Za putovanje u Rusiju potrebna je viza. Izdaje ju Ruski vizni centar (A. Hebranga 25, Zagreb, Cijena je 35 € plus 200 kn naknade za izdavanje vize.

Što je potrebno za vizu?

  • važeća putovnica koja vrijedi još najmanje 6 mjeseci nakon putovanja
  • popunjeni online upitnik koji možete preuzeti na stranicama Konzularnog odjela Ministarstva vanjskih poslova Ruske Federacije
  • fotografija 3,5 x 4,5 cm
  • polica putnog osiguranja s pokrićem od 30 000 €
  • vaučer rezervacije hotela/hostela u Rusiji
  • potvrda ruske turističke agencije o prihvatu stranog turista u Rusiju

Ovo zadnje može vam izdati hotel u kojemu ste rezervirali smještaj, samo ih morate kontaktirati mailom. Potvrdu je moguće dobiti i na internetskoj stranici ili na Facebookovoj stranici St Petersburg Guide – TO SU BESPLATNI NAČINI.

Ako vam je jednostavnije, potvrdu možete kupiti i u turističkoj agenciji Atlantis travel u Zagrebu u Petrinjskoj. Cijena je 375 kn. Kod njih možete zatražiti kompletno posredovanje za izdavanje vize što će vas koštati nešto manje od 1000 kn.




Ruska valuta je rublja. Trenutni tečaj je 1 EUR = 70 RUB. Rublja je nestabilna valuta pa tečaj dosta varira, čak na dnevnoj bazi.

Mjenjačnice u Rusiji često ne poštuju službeni tečaj. Nipošto nemojte mijenjati novac na aerodromu jer je tečaj znatno nepovoljniji.


Udaljen je 20 km od grada. Najjeftiniji transfer do centra su bus i metro. Bus br. 13 vozi do metro stanice Moskovskaya. To je direktna linija do Nevsky Prospekta.

Mi smo zatražili hotelski transfer po cijeni od 150 kn. Službeni taksi od aerodroma do centra je oko 250 kn.


Svakako treba probati ruske pite u Stolle restoranu (Nevsky Prospekt 11). Možete birati između slanih i slatkih. Ove slane kompletan su obrok jer su punjene lososom, brokulom ili sirom. Osoblje govori engleski i imaju engleski jelovnik.







Mjesto na kojem jedu lokalci je Stolovaya (Nevsky Prospekt 25). Vrlo povoljno, a fino. Možete ručati za 30 kn. Ima ih na više lokacija u gradu.









Ako se želite počastiti u boljem restoranu, potražite restorane/brodove usidrene na Nevi, npr. Volga Volga, a jedan od kultnih restorana u gradu je Idiot.

Svaki pub ili kafić poslužuje i hranu tako da je svugdje zabranjeno pušenje.


Dobro je poznavati ćirilicu i barem osnove ruskog. Rijetko tko govori engleski.

Ako vam je hotel na jednom od otoka, a ostanete u gradu poslije ponoći, vodite računa o vremenu dizanja mostova.

Za izlete u Peterhof i Carsko Selo treba izdvojiti cijeli dan. I u jednom i u drugom parku ima restorana s pristupačnim cijenama u kojima možete napraviti pauzu.

Sankt Peterburg- grad u kojem oblaci brzo putuju


Sankt Peterburg- grad u kojem oblaci brzo putuju

Lenjingrad, Petrograd ili Piter, kako ga god zovu, nekadašnja je prijestolnica Rusije koja leži na rijeci Nevi u Finskom zaljevu na Baltičkom moru. Često ga zovu Venecija sjevera. Megalomanski je grad s divovskim mostovima i kanalima pa nema previše romantičnog venecijanskog duha. Ima oko 600 mostova, 300 muzeja i 70 kazališta, najdublji metro na svijetu i oko 5 milijuna stanovnika. To je grad bijelih noći u kojemu su živjeli Puškin, Dostojevski i Tolstoj. Nakon Moskve, Istanbula i Londona, četvrti je najveći grad u Europi.

Kažu da pored gradskih znamenitosti obavezno treba vidjeti Ermitaž, Peterhof i Carsko Selo (Puškin). Mi smo uz to dodali izlet na otok Kotlin u Finskom zaljevu kako bismo iskusili i neturističke dijelove grada.



Dobrodošli u Rusiju

Putujemo u vlastitom aranžmanu i slijećemo na Međunarodni aerodrom Pulkovo. Prati nas poznati adrenalinski osjećaj svakog strastvenog putnika kada prvi put sleti u neki grad. Čekamo na emigracijskom šalteru i promatramo manju turističku grupu iz Hrvatske kako panično pogledom traže jedni druge, ne bi li ostali na okupu. Sretni smo što smo sami i slobodni.

Teta na šalteru, uniformirana i zabarikadirana u kućici iza stakla uzevši  putovnice, uputila nam je strog i hladan pogled. Ok, nismo očekivali „Dobro došli u Rusiju!“, ali ni pogled kao da ulazimo u zatvor. Hladna zemlja i hladni ljudi, takav je bio prvi dojam.

Dobro upućeni u tečaj euro-rublja, ponosno smo odmarširali do prve mjenjačnice na aerodromu. Znali smo da je tečaj nepovoljniji  nego u gradu, ali nismo očekivali tako ogromne razlike. Gospođa u mjenjačnici objašnjava nam da Narodna banka samo preporučuje tečaj, a mjenjačnice su slobodne same regulirati odnos između valuta. Kasnije smo vidjeli da je tako i na benzinskim pumpama gdje  litra benzina varira od 4,5 do 7 kn, ovisno o pumpi i dijelu grada. Hm, neočekivano za zemlju koju vodi Putin.

Na izlazu nas je čekao unaprijed dogovoreni prijevoz do hotela. Nervozan čovjek s natpisom. Kad su nam se pogledi sreli, kažiprst je usmjerio prema našim imenima na latinici na velikom papiru, kimnuo glavom i dao nam znak da ga slijedimo. Uputio nam je samo dvije riječi:  „please“ uz znak rukom da uđemo u auto,  i „ 2 minutes“ uz neverbalni znak da pričekamo. Možda je čovjek drag i možda bismo se mi napričali da je on znao nešto engleskog ili mi nešto ruskog.

Rusi ne znaju engleski, a ako i znaju, ne žele ga govoriti. Tako da je dobro znati barem osnove ruskog zbog jednostavnosti snalaženja ako putujete sami.

Odsjeli smo u Hotelu Tuchkov na otoku Vasileostrovski, u neposrednoj blizini centra. To je obiteljski hotel s izuzetno srdačnim osobljem koje govori engleski, dovoljno za sporazumijevanje. Osim klasične ponude noćenja s doručkom na raspolaganju su raznovrsne pite, juha dana i kava ili čaj u svako doba dana. Izvrsno, za preporuku.

Raskošne palače i crkve nasuprot sivim zgradama i prastarim autobusima i tramvajima

Grad je golem. Ulice su šire od pariških, trgovi su neopisivo veliki, a pokretni mostovi preko Neve imaju 6 traka i dižu se iza ponoći za prolazak brodova. Neva je ogromna, nemirna i siva, djeluje hladno i zastrašujuće. Između kopna i otoka Vasileostrovski usidreni su kruzeri, teretni i ratni brodovi, tankeri, turistički brodići, bez reda.








Jedan od najvećih mostova u središtu grada je most Troitsky koji spaja kopno s otokom Petrogradsky. Trebalo nam je gotovo 10 minuta da ga prehodamo i to bržim korakom. Dobro pripremljeni, s google mapom u glavi, mislili smo da možemo propješačiti veći dio oko središta grada koji smo htjeli razgledati, ali ubrzo nam je metro postao najbolji prijatelj. Prvi dan smo se pošteno iscrpili hodajući pa smo shvatili da ne možemo takvim tempom 8 dana. Javni prijevoz dobro je organiziran, povoljan je i fantastično funkcionira. Pored metroa imate gradske autobuse, tramvaje i marshrutke (vrsta minibusa) i sve za oko 4 kn po smjeru.  


Za Rusiju kažu da je zemlja bogatih i siromašnih, bez srednjeg sloja. Takav je i Peterburg,  grad velikih kontrasta. S jedne su strane raskošne carske palače, crkve, Ermitaž, Peterhof, Carsko Selo ili Puškin, fontane, ogromni parkovi, kipovi velikana iz prošlosti, megalomanski mostovi i metro u mramoru s kristalnim lusterima….  A s druge strane prastari tramvaji i autobusi kakvi su Zagrebom vozili 80-ih. Trgovine sa žičanim košaricama i ljekarne s ograđenim pultovima i malim prozorčićima nose potpis socijalizma. Zgrade su sive i jednostavne sa željeznim vratima, neuglednim stubištima i haustorima.














Vrlo je malo pješačkih zona, ali to nadoknađuju prostrani parkovi. Terasa gotovo da i nema, a konobari rijetko znaju engleski. Jelovnik na engleskom naći ćete jedino oko turističkih atrakcija i u samom centru grada. Nevsky Prospekt glavna je gradska ulica. Duga je skoro 5 km i posvećena  Aleksandru Nevskom.  Pomalo podsjeća na pariški Champs-Élysées.  Nevski je centar događanja. Ulica je puna restorana, trgovina, suvenirnica i uličnih prodavača. Od suvenira najviše se nude babuške i majice s fotografijom Putina. Šubaru možete kupiti već za 100 € i svugdje prihvaćaju kartice, čak i na nekim štandovima.

Restorani su jeftiniji nego u ostalim europskim gradovima, jedino je alkohol skup. Svaki kafić i pub u pravilu poslužuje i hranu. U svim zatvorenim prostorima zabranjeno je pušenje.

Uzrečica „piti kao Rus“ ima smisla. Vikendom ujutro možete naići na pijane Ruse koji leže na obali  Neve kako bi odspavali nakon izlaska.

Metro je posebna priča. Veliki podzemni grad u mramoru, ukrašen kipovima i kristalnim lusterima. Spuštate se pokretnim stepenicama u nedogled. Stvarno imate osjećaj da su ga Rusi izgradili za neko postnuklearno doba.


Ljeto je idealno za posjet Sankt-Peterburgu. Temperatura je ugodna, od 20 do 25 stupnjeva. Najbolje vrijeme za šetnju raskošnim parkovima. I ponesite kišobran. Ljetni pljuskovi su česti. Oblaci u Sankt-Peterburgu jako brzo putuju, dođu niotkuda pa pokisnete u trenu. Uživajte u ovom posebnom gradu.


Sankt Peterburg- TOP 10


  1. PETERHOF – ruski Versailles







Ovo je ladanjsko imanje Petra Velikog. Izgrađeno 20-ak kilometara od Peterburga, na obali Finskog zaljeva. Dovoljno je veliko za cjelodnevnu šetnju i još nećete sve stići obići. Sastoji se od palače, fontana, kipova, parkova i vrtova. Najpoznatija je velika stepenasta fontana, koja se nalazi na svim fotografijama iz Rusije, s kipom Samsona koji otvara lavlja usta, a simbol je pobjede Rusa nad Šveđanima.

Kako doći do Peterhofa?

Prvi način: izaći na metro stanici Avtovo (crvena linija) i ukrcati se na minibus K300, K424 ili K424A. Cijena karte je 60 rub, a vožnja traje oko 40 minuta.

Drugi je način brzi brod koji stoji kod Ermitaža. Vožnja traje 35 minuta, a cijena po smjeru je 750 rub.

Za ovaj izlet treba izdvojiti cijeli dan. Unutar kompleksa nalaze se restorani i zalogajnice s pristupačnim cijenama.

Cijene ulaznica

Palača: 550 rub (Najbolje kupiti preko interneta jer se dugo čeka na ulaz.)

Park s fontanama: 750 rub (Postoji ulaz za grupe i za individualne posjetitelje pa nije gužva.)



  1. CARSKO SELO (Puškin)- ljetnikovac carice Katarine








Nalazi se 25 km južno od Peterburga. Ovo je nezaobilazna destinacija, nama čak ljepša od Peterhofa. Sastoji se od palače, predivnih parkova s jezerima i mostovima. Također je potrebno izdvojiti cijeli dan za razgled. Upala mišića zagarantirana. Kompleks ima nekoliko restorana u kojima možete predahnuti.

Kako doći do Carskog Sela?

Prvi i jednostavniji način: izaći na metro stanici Moskovskaya (plava linija) i ukrcati se na minibus K342 ili K545. Stanica se nalazi kod spomenika Lenjinu koji ćete vidjeti odmah pri izlazu iz metroa.

Možete izaći i na metro stanici Kupchino (plava linija) i ukrcati se na bus 186 ili minibus K286, K342 ili K545.

Drugi je način odlazak vlakom od željezničkog kolodvora Vitebsky do Carskog Sela. Kada stignete na kolodvor u Carskom Selu, ukrcajte se na bus (371, 382) ili minibus K371, K377, K382.

Cijene ulaznica        

Katarinina palača: 720 rub (Na ulazu su gužve pa je najbolje karte kupiti preko interneta.) Ne radi utorkom.

Katarinin park: 120 rub (Nije gužva na ulazu.) Ako želite vidjeti palaču, morate kupiti ulaznicu za park jer je ulaz u palaču iz parka. Park je ogroman i predivan, imate što raditi cijeli dan.








Smješten na Trgu dvoraca s pogledom na Nevu, najveći je ruski muzej. Sastoji se od šest zgrada, uključujući Zimski dvorac. Otvoren je 1852. Uspoređuju ga s pariškim Louvreom. Čuva sobe i namještaj ruskih careva, ali i slike velikih umjetnika poput Pabla Picassa. U jednom posjetu nije moguće sve obići pa je najbolje odabrati dijelove koji vas najviše zanimaju.

Cijena kompleta ulaznica je 700 rub. Najbolje ih je kupiti preko interneta ili na automatu na ulazu kako biste izbjegli višesatni red na blagajnama.

  1. Muzej Dostojevskog i grob Dostojevskog









Ako ste ljubitelji ruske književnosti, svakako posjetite stan u kojem je živio Fjodor Mihajlovič Dostojevski. U ovom stanu napisao je Zločin i kaznu i Braću Karamazove. To je danas muzej koji se nalazi na adresi Kuznechny per. 5/2. 

Kako doći do muzeja?

Izaći na metro stanici Vladimirskaya (crvena linija). Nakon izlaska, desno je odmah Kuznechny ulica. Muzej je vrlo blizu metroa. Ako dolazite narančastom linijom, izađite na metro stanici Dostojevskaya.

Cijena ulaznice je 250 rub  i nema gužve. Ne radi ponedjeljkom. Srijedom radi od 13 do 20 h, a ostale dane od 11 do 18 h. Imaju lijepu suvenirnicu.


Grob Dostojevskog









Groblje na kojem je sahranjem F. M. Dostojevski nalazi se pored crkve Aleksandra Nevskog.

Kako doći?                                                                                                  

Metro, zelena ili narančasta linija. Izaći na stanici Aleksandra Nevskog, s druge strane raskrižja je park i groblje. Ulaznica: 200 rub.


  1. Tvrđava Petra i Pavla









Nalazi se na rijeci Nevi na otočiću Zayachy koji je mostovima povezan s otokom  Petrogradskaya.  Na otoku je tvrđava sa zidinama u kojoj su danas brojni muzeji, katedrala, park, šetnica i plaža. Sa šetnice se pruža pogled na Ermitaž.

Tvrđava je služila kao grobnica za ruske careve i kao zatvor za političke zatvorenike u kojemu je bio i Tito.

Ako nekoga zanima, u blizini je ZOO.

Kako doći?

Izaći na metro stanici Gorkovskaya (plava linija).

Ulaz na otok i u tvrđavu je besplatan, a skupna karta za sve muzeje u tvrđavi je 370 rub.


  1. Krstarica Aurora







Brod/muzej usidren na rijeci Nevi. Imao je važnu ulogu u Oktobarskoj revoluciji i važan je za rusku povijest.

Kako doći?

Izaći na metro stanici Gorkovskaya (plava linija). Otvoren je od 11 do 18 h. Ulaznica: 600 rub.











Nalazi se 5 minuta hoda od Ermitaža. Ulaz u katedralu je 400 rub, a uspon na toranj 150 rub. S tornja se pruža lijep pogled na grad i rijeku.










Izgrađena u prepoznatljivom ruskom stilu na mjestu gdje je ubijen car Aleksandar II. Nalazi se pored Griboedova kanala (metro stanica Nevsky Prospekt), a ulaz je 400 rub.










Nalazi se u Finskom zaljevu 30 km od obale. Gradić Kronstadt ugodan je za šetnju, a uz obalu se nalazi nekoliko vojnih utvrda koje se mogu obići brodom za 550 rub.

Kako doći do otoka?

Izaći na metro stanici Staraya Derevnya (ljubičasta linija) i ukrcati se na bus 101 za Kronstadt. Vožnja traje sat vremena, karta je 40 rub.










Krstarenje Nevom nudi se gotovo na svakom pristaništu brodica u kanalima. Cijene su različite, ovisno o tome uključuju li obrok ili ne. Postoje i hop on – hop off brodovi kojima također možete u razgledavanje. Posebna je atrakcija krstarenje za vrijeme bijelih noći iza ponoći kada možete promatrati dizanje mostova.


Tajland- One night in Bangkok

Category : Uncategorized

Tajland. Dugo željena i planirana destinacija. Nakon višemjesečnih priprema, čitanja raznih foruma, konzultacija s putnicima koji su iskusili tajlandsku turu, spremni smo. Hrvati blaguju svoj božićni ručak, a mi se ukrcavamo na let za Bangkok. Najbolji Božić ikad! Nakon 14 sati leta preko Dohe s hrvatskih -10 °C stižemo na tajlandskih +35 °C.

Nije bila samo jedna noć u Bangkoku, već  dvotjedna tura Bangkok – Chiang Mai – Krabi. Putujemo nas dvoje, njegov prijatelj i moja prijateljica.

Dolazak u urbanu džunglu svemirskih nebodera devetmilijunskog grada s najdužim imenom na svijetu ostavlja nas bez daha. Oči širom otvorene nisu dovoljne za upiti sve što grad nudi. Želimo odmah vidjeti sve.

U glavama nam tutnji vremenska razlika i sva upozorenja i savjeti vezani uz odlazak u zemlju trećeg svijeta: trovanje hranom, krađe, prijevare, strogi zakoni, pazite da ne uvrijedite kraljevsku obitelj, ladyboyevi……Hej, polako…. Bangkok nas samo želi upoznati, opustimo se.

Prvi dojmovi s bangkoških ulica: prometni kaos, prijeći cestu na zeleno je misija, mnoštvo automobila, autobusa, mopeda, tuk-tukova, podzemna, nadzemni skytrain i žice – mnoštvo žica na banderama. Što sve povezuju, nismo uspjeli otkriti. Saznali smo i zašto je Jo Nesbo svoju knjigu nazvao Žohari. Ima ih posvuda, ali uz dobar balans nećete stati na njih. Ulice su prljave….ok, prljave su i kod nas, ali na drugačiji način. Ovaj nas kaos zabavlja, brzo smo se prilagodili i odobrili friend request koji nam je ovaj grad uputio.

Prvo smo oprezno jeli u restoranima, ali ubrzo smo se prepustili uličnim delicijama vješto spremljenim u improviziranim kuhinjama na moto-prikolicama uz ulicu. I ne, nismo se otrovali i nismo imali nikakvih probavnih smetnji. Zapravo, hrana s ulice bila nam je puno ukusnija. A najbolje od svega je voće i cijeđeni voćni sokovi. Konačno smo saznali kakav zapravo okus imaju banane, ananas i  mango.  Okusili smo i duriam, žuto voće s mirisom smrdljivih čarapa, ali jestivo. Nakon tjedan dana vitaminskih šuteva, kosa nam je bila spremna za Lorealove reklame, a nokti kao namazani bezbojnim lakom. Wow, Tajland djeluje pozitivno na nas.

Od znamenitosti razgledali  smo Wat Arun i Wat Pho. To su budistički hramovi smješteni na obali rijeke Chiao Phraya. Do njih je najjednostavnije doći brodom. Ima hrpa turističkih brodica, ali mi smo išli nekom vrstom trajekta kojim se voze lokalci, za svega nekoliko bahta. Za ulazak u hramove potrebna je prikladna odjeća koja prekriva ramena i koljena, a na ulazu je obvezno izuvanje. Impozantan Ležeći Buda dugačak je 46 m, a visok 15 m. Kažu da je cijeli od zlata. Prošetali smo vrtovima oko hramova u nekoj zen atmosferi, promatrajući redovnike u narančastim odorama. Bonsai drveće, ukrašeni krovovi, kipovi Bude na svakom koraku i mnoštvo mačaka i pasa što se smucaju okolo. Zanimljivo je da ljudi nisu glasni kao na nekim drugim svjetskim turističkim atrakcijama. Grad vrvi plakatima: „Respect Buda! The Buddha is not for decoration.” I odmah se sjetih trgovačkog lanca Kik i njihovih kipića Bude po 29,99 kn. Zamislih se, što bi taj kipić, postavljen pored televizora, značio jednom prosječnom Hrvatu? Ništa. Umislio bi si da ima smisla za dizajn interijera.

U blizini je i Kraljevska Palača u koju nismo ulazili jer smo bili neprikladno odjeveni. To je bilo samo nekoliko mjeseci nakon smrti kralja pa je ulazak u palaču bio dozvoljen samo u crnini.



Unajmivši tuk-tukovca nakon kratkog cjenkanja, odvezli smo se na Khao San Road. Cjenkanje s taksistima u Tajlandu je obavezno, inače ćete vožnju platiti nekoliko puta više.  Uvijek će vam prvo ponuditi najvišu cijenu uz napomenu „good price for you, my friend“. Oni na turiste gledaju kao hodajuće vreće bahta. Naravno, treba biti umjeren i ne podcjenjivati ih. Vrlo brzo pristaju i na 50 % nižu cijenu od prvotne. Nas je bilo četvero, dijelili smo sve transfere i to je stvarno bilo povoljno.

Khao San najpoznatija je ulica u Bangkoku, prepuna restorana, barova,  suvenirnica, uličnih prodavača, salona za masažu … sažetak grada na jednom mjestu. Ne možete sve pogledom dohvatiti. Puna je turista iz svih zemalja svijeta. Hodaš, gledaš i upijaš čari Bangkoka. Glazba iz barova  isprekidana je ponudama iz salona za masažu: „Massaaaaaaaaage?“ Jako smiješno zvuči kada to izgovorite.

Počastili smo se kokosom, zapravo kokosovim mlijekom iz svježeg kokosa. Očekivali smo nešto ultra fino s mirisom maminih čupavaca, ali nije tako. Nema neki poseban okus, ali nije loše. Ne mogavši odoljeti atraktivnoj ponudi prženih kukaca i crva, vođeni mišlju „kad ako ne sad“, počastili smo se crvima. To je bilo manje zlo između skakavaca, škorpiona i tarantula. Ako ne razmišljaš što jedeš, imaš osjećaj da jedeš smokije.

Najelegantnije prometalo u gradu je skytrain (BTS), nešto poput nadzemne željeznice. Brz, uredan i previše klimatiziran. Ono što nas je oduševilo, čekajući skytrain, način je na koji ljudi čekaju vlak na stanici. Svi poštuju žutu liniju i stoje u redu jedan iza drugoga te nitko ne ulazi dok svi ne izađu. Mi, koji smo navikli na balkan style laktarenja kao da ukrcavanje znači život ili smrt, diskretno smo se pogledali i poslušno stali u red kako bi Tajlanđani mislili da smo i mi iz civiliziranog svijeta. Izlaskom iz vlaka možete odmah produžiti u jedan od  svemirskih shopping centara. Njih smo uglavnom izbjegavali jer su basnoslovno skupi.  Bangkok s pravom nosi ime New York istoka.

Hrana u Gradu Anđela raznovrsna je, uglavnom azijska. Kao u svim velikim gradovima može se naći za svakoga ponešto. Jeli smo uglavnom pad thai, papaya salatu, juhe, ribu i morske plodove. Juhe su hit, posebno Tom Yum sa zelenim karijem, škampima, brdom povrća i đumbirom. I jako je spicy. Kad naručujete jelo u Tajlandu, obavezno naglasite stupanj ljutine jer u protivnom nećete moći jesti. Njima je ne-ljuto jelo još uvijek ljuto.

Za sparne tajlandske večeri dobro dođe pivo. U ponudi su uglavnom Chang, Leo, Tiger i Singha. Malo su blaža od europskih, ali to je dobro kako ne bismo proživjeli The Hangover.

Bangkok je ogroman grad i nije ga moguće cijelog upoznati, to je kao kada odete u pariški Louvre pa morate odlučiti što ćete razgledati. Nama je bio baza za odlazak na sjever, u Chiang Mai.