Monthly Archives: srpanj 2017

Tajland- One night in Bangkok

Category : Uncategorized

Tajland. Dugo željena i planirana destinacija. Nakon višemjesečnih priprema, čitanja raznih foruma, konzultacija s putnicima koji su iskusili tajlandsku turu, spremni smo. Hrvati blaguju svoj božićni ručak, a mi se ukrcavamo na let za Bangkok. Najbolji Božić ikad! Nakon 14 sati leta preko Dohe s hrvatskih -10 °C stižemo na tajlandskih +35 °C.

Nije bila samo jedna noć u Bangkoku, već  dvotjedna tura Bangkok – Chiang Mai – Krabi. Putujemo nas dvoje, njegov prijatelj i moja prijateljica.

Dolazak u urbanu džunglu svemirskih nebodera devetmilijunskog grada s najdužim imenom na svijetu ostavlja nas bez daha. Oči širom otvorene nisu dovoljne za upiti sve što grad nudi. Želimo odmah vidjeti sve.

U glavama nam tutnji vremenska razlika i sva upozorenja i savjeti vezani uz odlazak u zemlju trećeg svijeta: trovanje hranom, krađe, prijevare, strogi zakoni, pazite da ne uvrijedite kraljevsku obitelj, ladyboyevi……Hej, polako…. Bangkok nas samo želi upoznati, opustimo se.

Prvi dojmovi s bangkoških ulica: prometni kaos, prijeći cestu na zeleno je misija, mnoštvo automobila, autobusa, mopeda, tuk-tukova, podzemna, nadzemni skytrain i žice – mnoštvo žica na banderama. Što sve povezuju, nismo uspjeli otkriti. Saznali smo i zašto je Jo Nesbo svoju knjigu nazvao Žohari. Ima ih posvuda, ali uz dobar balans nećete stati na njih. Ulice su prljave….ok, prljave su i kod nas, ali na drugačiji način. Ovaj nas kaos zabavlja, brzo smo se prilagodili i odobrili friend request koji nam je ovaj grad uputio.

Prvo smo oprezno jeli u restoranima, ali ubrzo smo se prepustili uličnim delicijama vješto spremljenim u improviziranim kuhinjama na moto-prikolicama uz ulicu. I ne, nismo se otrovali i nismo imali nikakvih probavnih smetnji. Zapravo, hrana s ulice bila nam je puno ukusnija. A najbolje od svega je voće i cijeđeni voćni sokovi. Konačno smo saznali kakav zapravo okus imaju banane, ananas i  mango.  Okusili smo i duriam, žuto voće s mirisom smrdljivih čarapa, ali jestivo. Nakon tjedan dana vitaminskih šuteva, kosa nam je bila spremna za Lorealove reklame, a nokti kao namazani bezbojnim lakom. Wow, Tajland djeluje pozitivno na nas.

Od znamenitosti razgledali  smo Wat Arun i Wat Pho. To su budistički hramovi smješteni na obali rijeke Chiao Phraya. Do njih je najjednostavnije doći brodom. Ima hrpa turističkih brodica, ali mi smo išli nekom vrstom trajekta kojim se voze lokalci, za svega nekoliko bahta. Za ulazak u hramove potrebna je prikladna odjeća koja prekriva ramena i koljena, a na ulazu je obvezno izuvanje. Impozantan Ležeći Buda dugačak je 46 m, a visok 15 m. Kažu da je cijeli od zlata. Prošetali smo vrtovima oko hramova u nekoj zen atmosferi, promatrajući redovnike u narančastim odorama. Bonsai drveće, ukrašeni krovovi, kipovi Bude na svakom koraku i mnoštvo mačaka i pasa što se smucaju okolo. Zanimljivo je da ljudi nisu glasni kao na nekim drugim svjetskim turističkim atrakcijama. Grad vrvi plakatima: „Respect Buda! The Buddha is not for decoration.” I odmah se sjetih trgovačkog lanca Kik i njihovih kipića Bude po 29,99 kn. Zamislih se, što bi taj kipić, postavljen pored televizora, značio jednom prosječnom Hrvatu? Ništa. Umislio bi si da ima smisla za dizajn interijera.

U blizini je i Kraljevska Palača u koju nismo ulazili jer smo bili neprikladno odjeveni. To je bilo samo nekoliko mjeseci nakon smrti kralja pa je ulazak u palaču bio dozvoljen samo u crnini.

 

 

Unajmivši tuk-tukovca nakon kratkog cjenkanja, odvezli smo se na Khao San Road. Cjenkanje s taksistima u Tajlandu je obavezno, inače ćete vožnju platiti nekoliko puta više.  Uvijek će vam prvo ponuditi najvišu cijenu uz napomenu „good price for you, my friend“. Oni na turiste gledaju kao hodajuće vreće bahta. Naravno, treba biti umjeren i ne podcjenjivati ih. Vrlo brzo pristaju i na 50 % nižu cijenu od prvotne. Nas je bilo četvero, dijelili smo sve transfere i to je stvarno bilo povoljno.

Khao San najpoznatija je ulica u Bangkoku, prepuna restorana, barova,  suvenirnica, uličnih prodavača, salona za masažu … sažetak grada na jednom mjestu. Ne možete sve pogledom dohvatiti. Puna je turista iz svih zemalja svijeta. Hodaš, gledaš i upijaš čari Bangkoka. Glazba iz barova  isprekidana je ponudama iz salona za masažu: „Massaaaaaaaaage?“ Jako smiješno zvuči kada to izgovorite.

Počastili smo se kokosom, zapravo kokosovim mlijekom iz svježeg kokosa. Očekivali smo nešto ultra fino s mirisom maminih čupavaca, ali nije tako. Nema neki poseban okus, ali nije loše. Ne mogavši odoljeti atraktivnoj ponudi prženih kukaca i crva, vođeni mišlju „kad ako ne sad“, počastili smo se crvima. To je bilo manje zlo između skakavaca, škorpiona i tarantula. Ako ne razmišljaš što jedeš, imaš osjećaj da jedeš smokije.

Najelegantnije prometalo u gradu je skytrain (BTS), nešto poput nadzemne željeznice. Brz, uredan i previše klimatiziran. Ono što nas je oduševilo, čekajući skytrain, način je na koji ljudi čekaju vlak na stanici. Svi poštuju žutu liniju i stoje u redu jedan iza drugoga te nitko ne ulazi dok svi ne izađu. Mi, koji smo navikli na balkan style laktarenja kao da ukrcavanje znači život ili smrt, diskretno smo se pogledali i poslušno stali u red kako bi Tajlanđani mislili da smo i mi iz civiliziranog svijeta. Izlaskom iz vlaka možete odmah produžiti u jedan od  svemirskih shopping centara. Njih smo uglavnom izbjegavali jer su basnoslovno skupi.  Bangkok s pravom nosi ime New York istoka.

Hrana u Gradu Anđela raznovrsna je, uglavnom azijska. Kao u svim velikim gradovima može se naći za svakoga ponešto. Jeli smo uglavnom pad thai, papaya salatu, juhe, ribu i morske plodove. Juhe su hit, posebno Tom Yum sa zelenim karijem, škampima, brdom povrća i đumbirom. I jako je spicy. Kad naručujete jelo u Tajlandu, obavezno naglasite stupanj ljutine jer u protivnom nećete moći jesti. Njima je ne-ljuto jelo još uvijek ljuto.

Za sparne tajlandske večeri dobro dođe pivo. U ponudi su uglavnom Chang, Leo, Tiger i Singha. Malo su blaža od europskih, ali to je dobro kako ne bismo proživjeli The Hangover.

Bangkok je ogroman grad i nije ga moguće cijelog upoznati, to je kao kada odete u pariški Louvre pa morate odlučiti što ćete razgledati. Nama je bio baza za odlazak na sjever, u Chiang Mai.